Претражи овај блог

Interview

Prethodne dve nedelje proveo sam na zasluženom odmoru, koji je ujedno bio i moj "medeni mesec" (da, oženio sam se), tako da se desilo da sam propustio, kako sam kasnije saznao, zaista sjajan koncert grupe Arrested Development održan 11. juna u beogradskom Domu omladine.  Danas sam naleteo i na neke snimke koncerta na You Tube-u, tako da mogu iskreno da žalim za onim što sam propustio. U nastavku, pročitajte (ako već niste) intervju sa Speech-om za radio B92, a objavljenom na njihovom sajtu.

Kada se setiš samog početka grupe Arrested Development, da li si tada očekivao da ćete kasnije ostvariti takav uspeh ne samo u Americi, već i širom sveta? Vaša ploča "3 Years, 5 Months & 2 Days In Life Of..." je, inače, početkom ’90-ih bila jedna od najpopularnijih na našem radiju...

Upravo si mi izmamio osmeh na lice... u to vreme zaista nisam mogao ni da pretpostavim da ću 20 godina kasnije sa nekim iz Beograda razgovarati o počecima Arrested Development i o tom albumu, zaista sam zadivljen time, hvala, Beograde!

Kad ste napravili bend on je bio neka vrsta alternative u to vreme popularnom pravcu "gangsta rap"...

Da, gangsta rap je bio prilično popularan u to vreme i on je nastao kao neka vrsta revolta prema svemu onome što je crna zajednica preživljavala u Americi. Razmišljali smo o tome u to vreme, imali smo isti stav kao i oni, ali smo želeli da to pokažemo na drugačiji način i zato su nas smatrali alternativom gangsta rapu. Mi nismo želeli da u svojim pesmama ističemo nasilje, već smo želeli da pronađemo rešenje za situaciju u kojoj se nalazila naša zajednica, to je ono u čemu smo se razlikovali.


Svojevremeno si muziku Arrested Development opisao kao "life music", da li je to povezano sa tim?

Upravo tako... često se suočavam sa smrću u svom okruženju, neki moji prijatelji su ubijeni u uličnim okršajima, prošle godine je moj blizak prijatelj ubijen u sukobu narko-bandi. Često pričamo o tome u bendu, svi viđamo takve stvari svakodnevno i kroz našu muziku želimo da nađemo put da se naša zajednica izbavi iz toga, a ne samo da konstatujemo da se tako nešto dešava. Želimo da u pesmama ističemo život, a ne smrt, odatle je potekao termin "life music".

Da li si zadovoljan kako se hip hop muzika razvila od tog perioda do danas?

Kao prvo, ponosan sam što hip hop još postoji, što nije bila samo prolazna stvar i što se kao žanr izborio za svoje mesto u svetskoj muzici. Nekada hip hop čak nije postojao ni kao kategorija na dodelama Grammy nagrada, a onda su se stvari promenile, Arrested Development su, uz još neke hip hop izvođače, uspeli da dobiju tu nagradu. Ponosan sam što je hip hop opstao, što se izborio za svoje mesto i mislim da nema značaj samo za američku muziku, već i za svetsku. Srećem ljude iz raznih delova sveta, koji apsolutno žive za hip hop i to jako cenim. Takođe, mislim da treba naći balans u samoj promociji hip hopa, ima odličnih hip hop grupa koje nemaju dovoljnu promociju, a sa druge strane, neki izvođači su previše zastupljeni“.

Sredinom ’90-ih ste prekinuli sa radom, zbog čega je došlo to toga?

Prestali smo sa radom 1995. U suštini, želeli smo da napravimo pauzu jer nam je bilo teško da se pomirimo sa svime što nosi muzička industrija. To što smo imali komercijalni uspeh je, naravno, bilo sjajno, ali su nas menadžeri i šefovi diskografske kuće često dovodili u jako komplikovane situacije, koje smo teško podnosili. Odlučili smo da privremeno rasformiramo bend i to se na kraju pokazalo kao dobar potez. Posle 5 godina pauze ponovo smo se okupili, odmorni, sveži i ponovo zagrejani za muziku i svi u bendu se slažemo oko toga da je bilo dobro što smo napravili pauzu i da se ne bismo sad tako dobro osećali da smo tada nastavili sa radom.

Kada si već spomenuo muzičku industriju, stvari su se prilično promenile u odnosu na taj period, pojavio se internet, preko koga se vrši slobodna distribucija muzike, što je veliki udarac za muzičku industriju i njen profit. Šta misliš o tome?

Mislim da muzička industrija, kao i sami izvođači, sada jednostavno moraju da nauče kako da koriste internet na najbolji način i kako da se snađu u svetu koji sada drugačije funkcioniše. Bez obzira što je internet tu već neko vreme, čini mi se da još uvek ne znaju kako da najbolje iskoriste njegove kapacitete za distribuciju i promociju muzike. Verujem da će se stvari u budućnosti srediti po tom pitanju, ali u ovom trenutku imam utisak da na internetu vlada pravi "Divlji Zapad".

Pored grupe Arrested Development imaš i solo karijeru, sta možeš da nam kažeš o tome?

Prošle godine sam objavio album "Grown Folks Table", na koji sam zaista ponosan. Radim stalno na pesmama za svoju solo karijeru, imam dosta novih koje ću objaviti u skorijoj budućnosti, ali u ovom trenutku sam potpuno skoncentrisan na Arrested Development. Trenutno smo na turneji, dosta nastupamo, a upravo smo završili snimanje novog albuma "20", koji ćemo objaviti do kraja godine i kojim obeležavamo 20 godina od nastanka grupe.

Na vas je veliki uticaj izvršila muzika izvođača kao što su Sly Stone i Marvin Gaye. Ko je još pored njih uticao na vas i da li se sećas koja je bila prva ploča koju si kupio u životu?

Kao mali sam voleo Michaela Jacksona i grupu The Jacksons 5, oni su prilično doprineli tome da i sam poželim da postanem muzičar, a upravo prva ploča koju sam kupio u životu i jesu bili The Jackson 5. Moja baka, koja je brinula o meni, je bila prilično religiozna i nije mi dozvoljavala da slušam previše soul muzike, ali mi je ipak dozvolila da kupim tu ploču i bio sam jako uzbuđen zbog toga. Tu su, naravno, i Run D.M.C., LL Cool J, A Tribe Called Quest, De La Soul, Public Enemy, The Jungle Brothers... jedan od ljudi koji je na mene najviše uticao je Prince, zaista volim njegovu muziku.

Speech, hvala puno na razgovoru, mnogi ovde jedva čekaju da vas vide uživo...

Hvala vama i hvala svima koji su nas podržavali tokom ovih 20 godina divnog muzičkog putovanja. Garantujem sjajan provod na koncertu u Beogradu, a ako se i desi da neko dođe depresivan, obećavam da će posle koncerta biti raspoložen do neba.

Pogledajte delić sjajne atmosfere sa koncerta.




....................................................................................

....................................................................................



Prenosim vam ekskluzivni intervju StreetSmart Magazine-a sa sa grupom Dirt Platoon, koji  govore o stanju Hip-Hop-a, novom albumu i onome što ljudi ne znaju o njima.

Šta su bili počeci Dirt Platoon-a?

Snook: Na našem prvom albumu bila su četiri originalna člana: Raf Almighty, Snook Da Crook, Tiz i Black Spill. Zajedno smo izbacili tri albuma. Bili smo kao četiri brata zaljubljena u muziku i Hip-Hop kulturu u celini. Raf je počeo pisati pesme već sa 10 godina. Black Spill je iz Bronx-a u New York-u, Tiz iz Istočnog Baltimore-a, dok smo Raf i ja iz Pennsylvania Avenue-a. Mi smo najpre bili drugari, a tek nakon toga postali smo poslovni partneri. Naš prvi album je bio "Daily Routine" objavljen 2001. godine i od tada smo na sceni.

Raf: Počeci Dirt Platoon-a datiraju od kraja 90-ih a zvaničnu karijeru smo započeli 2001. sa albumom "Daily Routine" koji će uskoro biti dostupan na internetu.

Koji umetnici su bili inspiracija za vaše bavljenje muzikom?

Raf: Moja inspiracija su ljudi poput Big Daddy Kane-a, Chubb Rock-a, Rakim-a, KRS One-a, Redman-a, Wu-Tang Clan-a, Mobb Deep-a, Boot Camp Click-a, itd..., lista bi bila zaista predugačka. U suštini volimo autentičan Hip-Hop zvuk.

Snook: Keith Murray, Cypress Hill, Scareface, DMX, Jigga, Jadakiss. Mi volimo pravi hip-hop! Ono što mi slušamo je totalno drugačije od sadašnjeg opšteg trenda u Hip Hop-u.

Kako bi ste vi opisali zvuk "Dirt Platoon-a"?

Raf: Sirove rime i sirovi beat-ovi. Mi smo obični ljudi. Kroz muziku prenosimo svoje emocije, govorimo ono što osećamo. Pričamo o našoj svakodnevici. Mi nismo bogati reperi, nismo gazde u bloku i ne vozimo Mercedes-e. Mi živimo u Baltimore-u i pričamo o onome što nas okružuje. Mi smo iskrena, tradicionalna i autentična rap grupa koja se trudi da predstavlja svoj grad, i ne samo naš grad već i pravi Hip-Hop.

Snook: Ja bih rekao da smo u neku ruku stvorili novi pravac koji nazivamo "obrnuti stil". To zapravo oslikava mnogo različitih aspekata Dirt Platoon-a, što praktično znači da ćete jednog dana čuti "tvrdu" stvar, a neki drugi put "nešto za dame", što je posledica naše umetničke svestranosti. Ipak, tvrdokorni zvuk je ono što nas karakteriše.

Što mislite o nezavisnoj muzičkoj sceni? Ima li pomaka na njoj?

Snook: Da, mislim da se krećemo u određenom pravcu. Mi smo iz Baltimore-a i cilj nam je da definitivno stavimo Baltimore na Hip-Hop mapu. Ali, ovde najpre morate pogledati Hip-Hop scenu u celini. Danas se Hip-Hop se kreće nigde! Muzika se više ne prodaje kao što je to nekad bio slučaj. Čak i kada je stanje u Hip-Hop-u bilo dobro, Baltimore je i tada bio na dnu. Doduše, i danas možete imati medijskog protora ako se povinujete trendu i stvarate muziku za radio. Mi to ne radimo! Sve ono što možete čuti u pesmama Dirt Platoon-a je nešto što smo zaista preživeli ili smo lično bili svedoci toga. Mi ne izmišljamo stvari. Stanje Hip-Hop-a u Baltimore-u je takvo da ima puno sledbenika bez pravog vođe. Problem je što Baltimore imama jednu radio stanicu, i da bi došao do medijskog prostora moraš da pratiš trend. Takođe, nema velikih izdavača u Baltimore-u i to su neka ograničenja koja utiču na stanje stvari na sceni.

Raf: Lično, verujem da u svemu lošem postoji i nešto dobro. Dobro je da postoji i loš Hip-Hop. Da nije tako, ljudi možda ne bi cenili ono što mi radimo. Što se više objavljuje loša muzika, time se naša muzika čini vrednijom.

Kako vam izgleda saradnja sa Break Fast Records-om?

Raf: Volim činjenicu da ne postoje pravila koja moramo slediti. Da ne pominjem da je vlasnik izdavačke kuće jedan od najboljih producenata na sceni. On nam je i kreirao nekoliko "hitova" na albumu. Redak je slučaj da vlasnik etikete grupi producira većinu muzike, tako da je to neki naš 50/50 dogovor od samog početka.

Snook: Meni se sviđa činjenica da je sve podređeno umetniku. Ne moram da pričam sa sekretaricom i sa još 5-6 osoba da bih razgovarao sa Tom-om Delay-om (vlasnikom)...

Kako izgleda vaš kreativni proces? Šta je to što svako od vas daje kao lični doprinos?

Raf: Naše stvaralaštvo je kao um ludog naučnika koga zajedno činimo Snook, Mic Brown/Tom Delay i ja...

SnookStvar je u tome da uvek možemo doći kod Brown-a sa određenim konceptom i pitati ga ima li zvuk za taj koncept, a mi ćemo ga dalje sastavljati. To je kao sklapanje slagalice koja se sastoji iz milion delova koji moraju biti savršeno uklopljeni.

Daily Routine, Moodswingz, The Introduction: Operation 410 su neki od vaših prethodnih izdanja. Šta vas danas čini zrelijim u odnosu na ranije?

Raf: Pa, različite stvari. Naprimer, postali smo očevi u međuvremenu. Odrasli smo, doživeli mnoge uspone i padove, videli smo mnogo različitih stvari i bili na različitim mjestima.  Prilagođavali smo se sredini u kojoj živimo, tako da je  ovo naš najzreliji albuma do sada.

Snook: Ono što je bitno reći je da smo na albumu u velikoj meri eksperimentirali s različitim ritmovima i zvukovima. Trudili smo se da sebi postavimo lestvicu visoko. Kada smo delovali kao četvorka, bilo je kreativnih nesuglasica koje nismo uspeli da prevaziđemo. Danas smo tu ja i moj brat i bilo nam je lakše kad imamo veću kontrolu nad stvarima, s' tim da smo ovaj put morali biti strpljiviji i ispoštovati uzajamna mišljenja.

Ima li nešto zanimljivo ili neobični što bi čitatelji trebali znati o Dirt Platoon-u?

Raf: U mojoj kući, kao i u kolima, slušam samo "staru školu". Ja sam tip muškarca poput Curtis Mayfield-a i Teddy Pendergrass-a. Uvek pevušim nešto.

Snook: Imamo i svoju mekšu stranu. Ja lično puno čitam. Ljudi očekuju da Dirt Platoon visi na ulici svo vreme, ali mi smo se malo povukli od svega toga. Većinu svojih noći provodim u čitanju i druženju sa mojim sinom. Mi smo dosta opušteniji u odnosu na ono kako nas ljudi doživljavaju kroz našu muziku.

Gde vidite sebe za 5 do 10 godina od sada?

Snook: Rekao bih, još jedno tri objavljena albuma, Grammy ili dva za svaki... Mi definitivno predstavljamo Baltimore u celosti.Sve što radim je 20 posto za mene i 80 posto za Baltimore. Ovo je moj rodni grad i vidim koje su to stvari koje mu nedostaju. Mi nemamo distributere muzike, nemamo muzičkihih škola. Želim da deca imaju više izbora u životu. Potrudiću se da omogućim da Baltimore živi bolje.

Raf: Nadamo se da će Break Fast Records postati bitan igrač u rap industriji. Očekujem moj solo album, Snook-ov solo album, kao i druge Dirt Platoon projekte. Takođe, i u poslovima nevezanim iz muzičku industriju poput nekretnina, kafea, muzičkih prodavnica i biblioteka. Nadam se da ćemo u idućih pet godina moći to da ostvarimo.
....................................................................................

....................................................................................



Fashawn-a sam vam već predstavio sa njegovim sjajnim albumom "Boy Meets World", tako da sam ubeđen da je većina vas verovatno zainteresovana da sazna još nešto više o ovom talentovanom izvođaču. Evo šta je ovaj momak iz Fresno-a, koji je uspeo da se pojavi na naslovnoj XXL-a (u pitanju je XXL Freshmen 10),  imao da kaže u intervjuu za magazin Jenesis.

Trenutno je u žiži tvoja naslovna u XXL-u.

O da, veoma.

Da li sada, kada si dobio takvu vrstu promocije, odlazak na turneje izgleda drugačije?

Osećam se isto. Ljudi me često ne prepoznaju. Obično budu u fazonu "Ooo, a ti si TAJ". Još uvek se odnose kao prema početniku, tako da nema razlike. Devojke su već druga stvar. Sa devojkama uvek bude "Jao, TO je Fashawn!"

Kako si se osećao nakon Jae Millz-ovih komentara (ko ne zna o čemu se radi može to saznati ovde)?

Iskreno, jebe mi se za Jae Millz-a. Nije to nešto što me je pogodilo. Da sam i ja sa Istočne obale, verovatno bih i ja bio besan, jer to je mesto gde je nastao Hip Hop, a njihovi izvođači nisu dobili mesto na naslovnoj. To je izgledalo kao pljuvanje u lice, ali je sa tim nemam nikakve veze. To je čisto XXL-ov izbor.

Da li si prijatelj sa nekim od ljudi koji su se pojavili na toj naslovnoj strani?

Ne baš. Svako od nas radi svoj posao, tako da je teško ostvariti neke čvrste veze. Jedino sam uspostavio odnos sa J Cole-om, sa kojim sam sarađivao. To se desilo spontano. Snimili smo materijal koji još uvek nije objavljen. Šta će dalje biti sa tim, iskreno ne znam.

Ti si sa Zapadne obale. Ice Cube je nedavno uputio ponižavajuće komentare na račun novih repera sa zapada. Jesi li upoznat sa tim?

Da bih ti odgovorio, reći ću "Yea Yea EE!" (imitirajući Ice Cube-a). To je Ice Cube. To što je rekao nije rekao lično za mene. On je legenda i ja ga poštujem. Cube je jedan od mojih najomiljenijih repera svih vremena.

Da li će Talib Kweli biti jedini gost na "Ode To Illmatic" kao što je to bio slučaj sa AZ-jem na originalnom Nas-ovom albumu?

Da, Talib je iz Brooklyn-a, isto kao i AZ (smeh). Zaista volim taj album, i ovo je moj način da mu odam poštovanje.

Na koji način si stvarao svoj debi album. Lično mislim da se retko sreće MC sa takvim stanjem svesti kakvu ti poseduješ?

Smešno je kada ljudi planiraju svoj prvi album, u fazonu "Hoću da to zvuči ovako." Ja jednostavno nisam znao kako bi to moglo izgledati sve dok nisam čuo Blu-ov "Below The Heavens", koji je zaista jedan kompletan album. Isprva sam objavio mixtape "One Shot One Kill" sa Terry-jem Urban-om i Mick-om Boogie-je, koji je imao veliki odjek. Nakon toga me je kontaktirao Exile, koji je bio u fazonu "Daj da čujemo kako bi zvučao na mojim matricama." Prvo sam mu poslao tri stvari, i rekao je "Hajde da uradimo EP". Posle još tri pesme, bilo je "Mogli bi da snimimo album". Taj album oslikava moj život, tako da sam sve na njemu rekao iz srca.

Kako si uopšte počeo da se baviš muzikom?

U vreme kada je objavljen "Nothin' But A G Thang" imao sam četiri godine i počeo sam da recitujem. Moj ujak je rekao da imam talenta. Nakon toga, jedno vreme sam i živeo kod njega, tako da sam u periodu od moje dvanaeste do osamnaeste godine, za svaki rođendan, dobijao nešto što je bilo vezano za muziku.

Kako si došao do imena Fashawn?

To potiče iz Rakim-ove pesme. Čuo sam kako izgovara "FASHION" i od tada je to moj nadimak.

Poznato je da voziš skejt, imaš i sponzorski ugovor sa Etnies-om. Ko su ti omiljeni skejteri?

Lično, počeo sam da vozim sa dvanaest godina, a omiljeni su mi Garcon Mosely, Paul Rodrigez, Josh Kalis i Stevie Williams.

Smatraš li sebe za nekog ko je "uspeo"?

Osećam se kao da sam "uspeo". Imam dvadesetjednu godinu, nemam stalan posao ali izdržavam porodicu baveći se muzikom. Ima još toliko stvari koje treba da postignem, ali i ono što sam uspeo do sada da uradim smatram vrednim.

Pozat si kao veoma iskren. Reci nam za kraj, ima li nešto što bi publika trebala da zna a da joj to nije poznato?

Znam da na albumu "Boy Meets World" zvučim kao da je sve super ali to je zapravo bio jedan od najgorih perioda u mom životu. Tada sam spavao na podu, gde sam iz najdubljeg očaja napisao pozitivne, životom nadahnute pesme. Držao sam se svojih snova i uspeo sam. Sada imam turneje širom sveta.


Intervju vodio: Quentin Cuff
Tekst originala Jenesis Magazine
Priredio: E-one

....................................................................................

....................................................................................



Co$$ ili Ca$hUSKing je još jedan u nizu perspektivnih Los Angeles-kih underground izvođača poput Blu-a i Fashawn-a. Rođen je i odrastao u Cranshaw-u, a počeo je da repuje kada mu je bilo četrnaest. Kako sam kaže, cilj mu je da običnom čoveku prikaže repera kao njemu ravnog, sa svim problemima koji ga muče u svakodnevnom životu. Njegov debi album pod nazivom "Before I Awoke" koji je prvobitno bio najavljen za oktobar prošle godine, po svemu sudeći izaći će tokom 2010. U međuvremenu, upoznajmo se bolje sa njim.

Za one koji ne znaju, reci nam ko je Co$$?

Co$$ je Troy Johnson, ne njegova "glamurozna" verzija već ono što on zapravo jeste. Ime "Coss" predstavlja evoluciju i konstantne promene. Odrastao sam u Leimert Park-u u južnom Los Angeles-u, a trenutno hodam nepoznatom stazom koja će me, nadam se, odvesti do uspeha.

Pročitao sam da je tvoje životno iskustvo mašavina života na ulici i odgovornog života. Na koji način se to odražava na tvoju muziku?

Istina je da je moje životno iskustvo mešavina školovanja u katoličkim školama i druženja sa lokalnim bandama... Moje iskustvo daje balans mojoj muzici, jer mogu da govorim iz perspektive nekoga ko je iz prve ruke doživeo loše strane života na ulici, i zašto je jedini ispravan put, pošten život. Osećam da mogu ponuditi ono što je dobro i loše iz oba ta sveta.

Smatra se da reper, kao umetnik, treba da živi životom van svere običnog čoveka. Ti se trudiš da razbiješ tu predrasudu. Zašto?

(Smeh) Verovatno iz razloga što je reper proizišao iz običnog čoveka. Sve je trebalo da se svede na "keeping it real" ali smo totalno otišli u suprotnom smeru od te ideologije, propagirajući da smo "veći od života". Stvarno je ponekad smešno gledati repere kako pokušavaju biti dve stvari istovremeno, i gangsteri i umetnici. Na kraju, i reperi prolaze kroz sve one probleme, nedoumice i patnju kroz koje prolaze i normalni, obični ljudi.

Kakve su reakcije na tvoj  EP "Khakis & Taylors" i šta si naušio snimajući ga?

Reakcije praktično ne postoje. Naučio sam da nije bitno koliko je dobra produkcija na albumu ako ne izgradiš odnos sa slušaocima. Nisam dovoljno vizuelno promovisao izdanje koliko je to bilo potrebno, i za to snosim potpunu odgovornost. "Preko bare" sam imao zapažen nastup, ali u Americi sam jednostavno ostao neprimećen. Takođe, shvatio sam da su izdanja na vinilu dobar vid održavanja tradicije u muzici, ali da nisu pogodan medij za šire narodne mase jer jednostavno mnogi više nemaju gramofon (smeh). Mislim da će sledeći put digitalno izdanje biti pravi potez.

Skim si sarađivao na novom albumu?

Za ovaj album okupio sam svoj tim producenata. Blisko sam sarađivao sa J83-jem koji mi je uradio većinu produkcije. Exile je uradio par stvari, i naravno moj ortak Fonetik Symbol koji je uradio mix i koji je imao nekoliko stvari na vinilskom izdanju. Takođe i momak iz Britanije BeatnickDee.
Samo snimanje je išlo mnogo teže nego što sam očekivao. Projekat je trebao da se realizuje u roku od mesec dana, da bi na kraju sve trajalo čitave dve godine (smeh).

Šta da očekujemo od albuma?

Album je naslovljen "Before I Awoke" i predstavlja čovekov put do samosaznanja. "Before I Awoke" znači pre nego što sam bio potpuno svestan, potpuno usresređen...Što se tiče toga šta očekivati od albuma, sigurno ne nešto uobičajeno. Mislim da će ovaj album dati definiciju novog zvuka zapadne obale.

Da li možemo očetikivati mixtape pre izlaska albuma i kakav je tvoj pogled na njih kao na formu promotivnog materijala? Misliš li da neki izvođači možda preteruju sa količinama objavljenog materijala?

Očekuju se dva mixtape-a . Prvi je sa Jaguar Skills-om iz Velike Britanije, a drugi još uvek nisam sto posto siguran. Trebao bi da izađe i EP sa producentom Simon-om koji će se zvati "Simon Sez" kao besplatno internet izdanje...
To sa mixtape-ovima može biti dobra stvar ako se radi na pravi način. Mislim da nije problem što se objavljuje velika količina muzike, već to da je u pitanju velika količina loše muzike.

Osim novog albuma, šta imaš u planu u 2010. godini?

Zaista bih voleo da uradim ceo album da DJ Exile-om, poput Blu-a i Fashawn-a, ali trenutno mi je izlazak albuma glavna preokupacija.

Poznato je da si sarađivao sa Blu-om. Možeš li nam reći nešto o odnosu da njim, kako ste se uopšte upoznali?

Blu je jedan od mojih najboljih prijatelja. Poznajemo se još od 2003. godine. On je jedan od mojih najvećih uzora.

Šta je bilo prvo Co$$ ili Ca$hUSKing? Da li ta dva imena predstavljaju dve različite strane Troy Johnson-a?

Prvo je bio Co$$, a zatim, dok sam bio u fazi da razmišljam o promeni imena, Blu je smislio Ca$hUSKing. Oba ova imena znače isto odnosno predstavljaju ono što Troy Johnson zaista jeste.

Šta bi voleo da ljudi nauče iz tvoje muzike?

Nadam se da će ljudi shvatiti o čemu govorim i da će moći da se poistovete sa tim, bez obzira iz kakvog okruženja dolaze.

Imaš li nešto da poručiš za kraj?

Podržite kvalitetnu muziku, a kada kažem podržite, mislim kupujte albume (smeh).

Intervju vodio: P J Smith
Tekst originala Acclaim Magazine
Priredio: E-one

....................................................................................

....................................................................................


Upoznavanje sa beogradskom "stencil" scenom. Kratak članak objavljen u današnjoj Politici. Prenosimo ga u celini.

Za­hva­lju­ju­ći ne­ko­li­ci­ni mla­dih auto­ra, ko­ji se pot­pi­su­ju kao TKV, AiR, 352 i Si­la, Be­o­grad je postao bo­ga­ti­ji za je­dan od u sve­tu naj­po­pu­lar­ni­jih ob­li­ka „ulič­ne umet­no­sti”


Pobijajući prazninu betonskih zidova novobeogradskih „spavaonica“, prekrivajući leprozna lica davno oljuštenih, zapuštenih fasada, trafo-stanica i skrivenih prolaza u centru grada, stensili polako osvajaju srpsku prestonicu. Ratnik sa crvenim plaštom, Milka Canić i njeno čuveno „Dobro veče“ u „Slagalici“, Muhamed Ali nad oborenim protivnikom, Klint Istvud kao „prljavi inspektor Hari“, Džoni Dep kao Svini Tod, „pakleni berberin iz ulice Flit“, riba poletuša sa lovorovom grančicom… Neki od ovih prepoznatljivih crteža, potpisanih sa AiR, ponavljaju se i godinama opstaju među išaranim grafitima, od drugih je ostala samo zabeleška na fotografiji, tek mrlja na zidu, ili ni toliko.


Takva je sudbina stensila: da ukažu na nešto, da prenesu poruku i da nestanu, prekrečeni ili srušeni zajedno sa zidom na kojem su nastali. Kao ni drugim oblicima „ulične umetnosti“, ni njima nije suđeno da dugo traju, ali zato imaju tu neograničenu slobodu izražavanja i prostora (ceo grad je, praktično, naše slikarsko platno) i prednost da dopiru do velikog broja ljudi koji, ako žele, mogu i sami da nešto dopišu ili docrtaju, što nas uvek obraduje. Stensili su neka vrsta javne komunikacije, zato su mi toliko dragi – kaže Radan, student industrijskog dizajna, autor radova potpisanih kao AiR. Uz TKV, Silu i 352 (odnosno grupu „Elektrosila 2“ koja se u međuvremenu razišla) on predstavlja glavne crtače stensila u Beogradu. Njihova puna imena i lica zasad moraju ostati tajna, u suprotnom bi mogli doći u sukob sa zakonom, jer ova vrsta umetnosti (još) nije legalizovana.

Stensili su, naime, u svetu, pa i kod nas, nastali kao oblik pobune (prvi beogradski stensil je bila stegnuta pesnica „Otpora“). Njihovim autorima nije stalo do slave i profita, već da izraze svoj stav i podele ga sa drugima, da ukažu na pojave u društvu koje smatraju lošim, da pošalju određenu (političku) poruku i da pokrenu promene, ali i da ulepšaju svoj grad i svoju životnu sredinu. Oni to postižu ponavljanjem nekog motiva u jednostavnoj, čistoj formi bliskoj pop-artu, često koristeći kao osnovu poznate simbole ili likove.

Moj Spartanac, ratnik sa kopljem, štitom i crvenim plaštom koga možete videti, uz mnoge druge stensile, na začelju zgrade Prirodno-matematičkog fakulteta, inspirisan je stripom Frenka Milera „300“ i knjigom „Ognjena kapija“. Ideja mi je bila, s jedne strane, da skrenem pažnju ljudi sa istoimenog filma na strip koji je neuporedivo bolji, a sa druge da reafirmišem spartanske vrednosti časti, istrajnosti, hrabrosti, uzajamnog poštovanja i poverenja, koje su, čini mi se, u našem savremenom društvu sasvim izbledele – tumači Radan jedan od svojih omiljenih likova. Najviše ga je, kaže, obradovalo kad je na ulici čuo jednog mališana da od oca traži da ga prevede preko ulice „da opet vidi viteza“.

Otkuda potpis AiR?

Skraćenica od „Automatizacija i robotika“ potiče od istoimenog predmeta koji sam obožavao u srednjoj školi. Mašinski mehanizmi su me fascinirali, moji prvi crteži, nastali u kući, bili su njima inspirisani. Radovi sa kojima sam, kasnije, izašao na ulicu bili su nadahnuti stripovima Milera, Ajznera, Frazete, Minjole, Enkija Bilala… A osnovna pokretačka ideja, zbog koje sam uopšte pribegao stensilima, jeste želja da ponudim ljudima nešto lepo, zabavno, možda i poučno, što će ih podstaći da na drugačiji način razmisle o sebi, drugima i svom gradu – navodi naš sagovornik.

Tu „pozitivnu pokretačku energiju“ stensila koja u obostranoj anonimnosti zbližava autore i posmatrače i otvara mogućnost za uzajamnu razmenu mišljenja i osećanja mladi umetnik suprotstavlja negativnoj energiji savremenog potrošačkog društva u kojem smo svi „objekti“, i koje nam umesto pravih vrednosti i talenta nudi prolaznu slavu „Velikog brata“.

Crtež, šablon, slika

„Prvo izradim crtež, slobodnom rukom na papiru ili kompjuterski, onda na osnovu njega napravim šablon od kartona ili plastične folije. Kad pronađem odgovarajuće mesto u gradu, odem tamo uveče sa ortakom (on mi čuva stražu), prislonim šablon uz površinu i poprskam ga sprejom u boji. Moram da radim brzo i precizno, zato se uglavnom držim malih formata“, objašnjava Radan.


Aleksandra Mijalković

Ako želite da saznate više o ovoj temi posetite blog Belgrade Stencil.

....................................................................................

....................................................................................


Spominjući Nas-ov debi album, sada već legendarni "Illmatic", rekao sam, da citiram sebe: "možda i najbolji album svih vremena". E sad, pošto sam ovu vest čuo 1. aprila, uzeo sam je sa izvesnom dozom rezerve (mislim, da ne ispadnem baš glup u javnosti), ali pošto vidim da se o tome uveliko priča, reko' da vas ipak obavestim.


Kako su neki preneli, Nas je prilikom gostovanja kod čuvenog Tim-a Westwood-a na Radio One Rap Show-u izjavio:

"To je nasleđe. Na sceni sam već dvadeset godina i mislim da sam zaokružio jedan ciklus. Očekivanja, muzika, razvod. [...] Samo želim da New York vratim na mesto koje mu pripada."

Dalje govori:

"Snimili smo, otprilike, jedno šest, sedam pesama, i stvarno sam zadovoljan kao to zvuči. Nisam osetio ovako uzbuđenje još od albuma "Stillmatic". [...] Ako hoćemo da se vratimo, moramo napraviti snažan povratak. Otkako smo se preselili u Atlanta-u izgleda kao da smo zaboravili odakle potičemo. Zbog toga smo se ja i Jungle ali i cela Bravehearts ekipa vratili u Queensbridge. Osećam se kao da je ponovo 1994."

Kako stvari sada stoje, a što sam uspeo da saznam, na albumu će se naći petnaestak pesama a kao datum objavljivanja naveden je 2. avgust ove godine. Do tada, "One Love".

....................................................................................

....................................................................................


One Be Lo je bivši član dua Binary Star (zajedno sa Senim Silla-om), Hip Hop umetnik i aktivista iz Pontiac Michigan-a. Nakon dve godine provedene u grupi, 2002. objavljuje svoj solo album "F.E.T.U.S" (For Everybody That UnderStands). Njegov stil karakterišu inteligentni i socijalno odgovorni tekstovi i muzika koja mu je omogućila nastupe sa Wu Tang Clan-om, KRS One-om, Lupe Fiasco-m i drugima. Trenutno promoviše svoj četvrti album "B.A.B.Y" (Being A Black Youth) koji bi uskoro trebao da se nađe u prodaji.

Objasni nam, otkud One Be Lo?

One Be Lo je ime koje sam oduvek koristio ali nisam nameravao da mi bude umetničko ime. Ipak, na kraju je došlo do toga da sam morao da promenim svoj prvobitni pseudonim One Man Army u One Be Lo jer postoji i Punk grupa istog imena, a ni ja ni moja tadašnja izdavačka kuća nismo želeli da dođe do bilo kakvih pravnih sporova.

Kako bi nam opisao tvoj zvuk?

Moj zvuk je univerzijalan. Moje reči su glas naroda.

Reci nam nešto više o albumu "B.A.B.Y"

Po mom mišljenju ovo je moj najbolji album do sada. Nestrpljiv sam da vidim kako će ljudi reagovati. Na ovom albumu sam okupio gostujuće izvođače, koje sam ja kao fan, a ne da bih poboljšao prodaju , želeo da imam na albumu. Tako, na istoj pesmi imam Nas-a i Mobb Deep što je prava poslastica za uši. Takođe Freeway, Phonte, Devin The Dude, Guilty Simpson, Jean Grae koji su se pojavili na albumu su totalno "pokidali".

Prošlo je skoro tri godine od tvog prethodnog albuma. Zbog čega tolika pauza?

Nakon albuma R.E.B.I.R.T.H jednostavno sam želeo da se sklonim sa strane, zamemarim nebitne stvari i da pravim muziku na sopstveni način. Želeo sam da budem sam svoj gazda i da sam sebi postavljam rokove. Jednostavno, da potpuno rasterećen stvaram muziku. Dok sam radio za Fat Beats bilo je određenih nesuglasica između mene i ljudi iz izdavačke kuće što je na kraju rezultovalo razlazom. Na kraju, moj novi album je i plod tog rada bez opterećenja kao i saradnje sa ljudima sa kojima sam želeo da sarađujem.

Da li su neke od pesama poput "Destiny", "BEEF", "Me & You", "Still Here" i "Slingshot", koje su se prošle godine pojavile na tvom MySpace-u svoje mesto pronašle na albumu "B.A.B.Y"?

Ne, nijedna (smeh). Upravo to je još jedna stvar koju sam radio prethodne tri godine. Trenutno imam šezdeset pesama u "šteku", tako da se uskoro mogu očekivati besplatni albumi, EP-jevi, mixtape-ovi i dr.

Šta je uticalo na to da Binary Star prestane da postoji?

To je ostalo iza nas. Evo, upravo sada dok razgovaramo ja sam u studiju i radim na muzici za novi album Binary Star-a "Light Years Apart" (prvo izdanje nakon njihovog poslednjeg albuma "Masters Of The Universe" iz 2000. godine). Prošlo je određeno vreme i ponovo su se stvorili uslovi za zajednički rad, tako da je sada pravi momenat za novi projekat, što znači da se Binary Star ponovo vratio u igru, ali obojica i dalje ostajemo solo umetnici.


Možda je prerano za ovo pitanje, ali planiraš li nešto novo nakon albuma "B.A.B.Y"?

Pa, da. Kao što sam već rekao, imam dosta snimljenog sopstvenog materijala a tu su i projekti sa Binary Star i Black Milk. Takođe, radim i na projektu sa Zumbi-jem iz Zion I-ja, zatim neke instrumentalne albume itd. Šta će od toga prvo izaći, ostaje da se vidi. Lično, trenutno želim da vidim kakve domete ću uspeti da ostvarim sa albumom "B.A.B.Y". Takođe, siguran sam da neće proći tri ili četiri godine do novog izdanja. Postoji i nešto što radim van muzičke svere ali o tome ćete biti obavešteni kad za to dođe vreme.

Postoji li šansa da te uskoro čujemo zajedno sa Elzhi-jem, The Last Empirior-om i Planet Asia-om?

Sve je moguće. Rad sa različitim izvođačima je dobar put da se dopre do šire publike. Verovatno ću početi saradnju sa većim brojem različitih MC-jeva, što bi trebalo da podigne nivo mojih pesama na jedan viši nivo.

Pomenuo si širenje kruga slušalaca, težiš li ka tome?

Naravno, kao što sam rekao saradnja sa različitim izvođačima je dobra iz najmanje dva razloga: prvo, sa umetničke i poslovne strane, i drugo, zbog uspostavljanja nekog zdravog međusobnog odnosa. Upravo ovo drugo sam postigao sa novim albumom.

 Sa kim bi najviše voleo da sarađuješ?

Što se MC-jeva tiče sa Nas-om, a što se tiče produkcije sa DJ Premier-om.

Priredio: E-one

....................................................................................

....................................................................................



U susret prvom aprilu i 50 Cent-ovom predstojećem koncertu (drugom, nakon skoro četiri godine) u beogradskoj dvorani Pionir, prenosim vam tekst objavljen u današnjem "Blicu".

Životna priča popularnog američkog hiphopera 50 Cent-a koji će 1. aprila nastupiti u Hali „Pionir“ podseća na pravi triler – majka mu je ubijena u obračunu narko-dilera, kao tinejdžer je hapšen zbog dilovanja droge a 2000. je upucan sa devet metaka i... preživeo! Od tada, kako kaže, stalno nosi pancir.

Kurtis Džejms Džekson III, kako glasi pravo ime 50 Cent-a, rođen je 1975. godine u Njujorku, u zloglasnoj Južnoj Jamajci u Kvinsu, a odgajili su ga baba i deda, budući da je njegova majka ubijena u sukobu narko-dilera kada je imao 12 godina. Fifti je od malih nogu radio na svom „gangsta“ imidžu, 1994. godine je hapšen zbog dilovanja droge, a nakon šest meseci provedenih u zatvoru, odlučuje da se posveti muzici. Početkom 1998. potpisuje ugovor s izdavačkom kućom „Columbia Records“ i objavljuje dve kontroverzne numere – „How to Rob“ i „Ghetto Qur’an“ u kojoj je žestoko potkačio narko-dilere iz Njujorka, pa čak pomenuo i imena većine glavnih igrača. Nakon ovog singla počeo je njegov sukob sa narko-bosom Kenetom Mekgrifom. 50 Cent je u maju 2000. upucan u rodnom Kvinsu. Prema policijskom izveštaju, u Fiftija i njegovog saradnika Altona Brauna nepoznati napadač je ispalio devet metaka dok su sedeli u parkiranim kolima. Popularni hiphoper je ranjen u obe noge i u vilicu, ali je ipak preživeo, a pretpostavlja se da su iza ovog pokušaja ubistva stajali ozloglašeni Mekgrif i Fiftijev ljuti neprijatelj, reper Ja Rule.

Nakon pucnjave njegova karijera kreće uzlaznom putanjom a 2003. objavljuje debitantski album „Get Rich Or Die Tryin’“ koji je prodat u milionskom tiražu. Fifti je sličan uspeh ponovio i sa pločom „The Massacre“ iz 2005. i danas je jedna od najvećih američkih zvezda, a po procenama magazina „Forbes“, samo tokom 2008. je zaradio neverovatnih 440 miliona dolara. Međutim, slava i novac nisu promenili njegove životne stavove.

– Za mene je muzika bila izlaz... Da nisam postao poznat, sigurno bih bio u zatvoru. Za mene je neodgovorno da neko govori o takvom stilu života a da ne pomene šta sve ide u tom paketu. Da, prodavao sam drogu jer to je bio jedini način da preživim u takvom okruženju. Da sam ostao u Kvinsu, zatvor ili smrt bi definitivno bili logičan ishod. Zbog takvog načina života moja majka je poginula... – ispričao je Fifti u intervjuu za „Blic“ uoči koncerta koji je 6. novembra 2006. održao u „Beogradskoj areni“, i dodao:

– Kada putujem nosim pancir prsluk i vozim se blindiranim kolima. Nakon što sam upucan 2000. svestan sam opasnosti od ranjavanja, i bilo bi glupo da se ne zaštitim. Čak i Eminem nosi pancir. Znate, kada privlačite pažnju ogromnog broja ljudi, nikada ne možete da znate da li će neka budala da izvadi pištolj i počne da puca.

A. Novaković

....................................................................................

....................................................................................



Jedan od mojih omiljenih likova iz "novije generacije" underground MC-jeva potpisao je ugovor sa velikom izdavačkom kućom. Da li će njegova muzika ostati ista, ostaje nam da vidimo. On dolazi iz Los Angeles-a za koji kaže da je njegova scena sjajna za umetničko stvaralaštvo, a cilj mu je da L.A. vrati na mesto koje mu pripada.

Za one koji ne znaju, reci nam ukratko ko je Blu.

Blu je MC i umetnik iz Los Angeles-a koji voli Boga i žene. Objavio je tri albuma za godinu dana i tenutno radi na novom albumu za Sire/Warner Brothers.

Gde si sada, i čime se trenutno baviš?

Trenutno snimam svoj solo debi za Sire/Warner Brothers kojim sam dosta zadovoljan i za koji se nadam da ću završiti do kraja leta.

Šta je sa glasinama da je Suge Knight-ov Death Row bio zainteresovan da vam ponudi ugovor?

To je bilo davno. Više ne razmišljam o tome. Bila je to interesantna situacija ali sam to odavno prevazišao i nastavio dalje.

Šta je stajalo iza odluke da pređeš iz Sound In Color u Sire Records koja je podružnica velike izdavačke kuće Warner Brothers?

Sire/Warner su mi omogućili da napravim veći projekat od bilo koje nezavisne izdavačke kuće. Stvari za sada izgledaju sjajno i uzbuđen sam jer stvaram novu muziku.

Tvoja tri prethodna albuma su praktično "udruženi poduhvati" bilo tebe ili nekog od producenata ili tebe i nekog od MC-jeva. Šta te je potaklo na saradnju?

Svaki od producenata sa kojima sam sarađivao ima svoj specifičan zvuk koji mi je odgovarao u to vreme, bilo da je u pitanju Exile, Ta'raach ili Mainframe. Svaki od njih je doneo nešto jedinstveno sa muzikom koji sam "osetio" u datom trenutku. Na taj način smo u potpunosti uradili albume zajedno.

Čini se da ponovo vlada interesovanje za repere iz Los Angeles-a, čak iako neki od njih ne gaje tipičan zvuk zapadne obale. Šta misliš o tome?

Nisu u pitanju samo reperi. L.A. ima veoma kreativnu muzičku scenu. Neki od umetnika kao što su J Davey, Flying Lotus, SA-RA i drugi pomerili su žanr iznad Hip Hop-a, tako da nisu samo reperi u centru pažnje. Los Angeles-ka scena je sjajna za umetničko stvaralaštvo i planiramo da vratimo L.A. na mapu.

Prošao si put od nepoznatog izvođača, preko nezavisnih izdanja do potpisivanja ugovora sa velikim izdavačem. Kako doživljavaš muzičku industriju?

Industrija je povremeno veoma teška ali to je deo posla. Ipak, ako ste okruženi dobrim ljudima i ljudima kojima verujete sve će biti uredu.

Tokom godina, čini se da se rezvila posebno jaka uzajamna veza između Detroit-a i L.A.-ja koja nastavlja da jača. Tome u prilog ide i tvoja saradnja sa Ta'Raach-om. Otkud ta veza između dva grada?

Mislim da to ima dosta veze da Dilla-om, koji se preselio u L.A. i koji ga je voleo. Iz tog razloga mnogi momci iz Detroit-a su došli u L.A. uključujući i Ta'Raach-a. Jednostavno, postoji ta uzajamna ljubav između dva grada.

Tvoj mix tape "Her Favorite Colo(u)r" stavlja fokus na žene i odnose među polovima kao i tvoja pozitivna i negativna iskustva sa ženama. Možeš li nam nakon svega otkriti "žensku tajnu"?

Ha, ha,... I ja to pokušavam da shvatim.

Koliko sam shvatio ovaj mix tape si u potpunosti ti producirao. Kako je tekao taj proces i da li u budućnosto možemo očekivati više tvoje produkcije?

Da, sve matrice, osim jedne koju je producirao Exile sam uradio sam. Već godinu dana bavim se stvaranjem muzike i to radim svakodnevno. Za mene je to zabava i nešto što ću se truditi da razvijem u narednim godinama. Planiram da jednog dana produciram sam ceo album ali "živi bili pa videli".

Šta je to što potstiče tvoje stvaralaštvo?

Vino, vutra i žene.

Da li te više inspirišu "teška vremena" ili kada je sve O.K?

Svaka situacija ima svoje dobre i loše strane. Trudim se da uvek ostanem pozitivan i da u svom radu izvučem najbolje iz njih.

Na tvom MySpace profilu piše "u prošlom životu sam bio slikar". Da li si uspeo da zaviriš u neki od tih mogućih prethodnih života?

Ne, ali verujem u to.

Intervju vodio: P.J. Smith
Tekst originala: Acclaim Magazine
Priredio: E-one

....................................................................................

....................................................................................



Paul Edwards je ime koje verovatno niste čuli ranije, niti neko koga bi na njegov spomen mogli povezati sa umetnošću repovanja. Ipak, nakon što je uspeo da uradi na stotine intervjua sa najpoznatijim underground reperima i nekim od najrelevantinijim MC-jeva, objavio je knjigu pod nazivom "How To Rap" koja bi trebala da bude obavezno štivo svakog MC početnika, ali i svakog istinskog poštovaoca Hip Hop kulture.

Paul, reci nam nešto o sebi. Kako je došlo do toga da napišeš "How To Rap"?

Dosta dugo sam u Hip Hop-u, ali tek na studijama sam počeo da ga ozbiljno proučavam. Počeo sam da čitam veliki broj knjiga koje su se bavile tom tematikom, da bih na trećoj godini objavio rad koji se bavio Hip Hop lirikom, što je bilo totalno drugačije od radova ostalih studenata. Svi su bili u fazonu "Šta? Niko ti neće dozvoliti da pišeš o tome za ocenu", ali na svu sreću, imao sam profesora koji je generalno veliki ljubitelj muzike, tako da sam se ozbiljno posvetio toj temi. Na master studijama sam godinu ipo dana posvetio poetici Hip Hop-a, da bih nakon toga odlučio da se posvetim samom repovanju, intervjuišući repere i pišući knjigu o tome. Nakon tri godine, i obavljenih na stotine intervjua, upoznao sam agenta koji me je preporučio "Chichago Review Press"-u, koji su objavili veliki broj knjiga vezanih za kulturu afroamerikanaca i kojima se moj rad dopao i odlučili su da objave moju knjigu.

Kada si počeo da slušaš Hip Hop muziku?

Sećam se da sam dosta toga čuo krajem osamdesetih godina prošlog veka. Moji roditelji su veliki fanovi muzike uopšte, tako da sam imao priliku dosta toga da čujem. Ipak, mislim da sam u svet Hip Hop-a ušao 1990. godine, i u tome sam sve do danas.

Kroz knjigu je prodefilovao širok spektar repera sa svojim shvatanjima umetnosti repovanja. Kako je izgledao proces sastavljanja svega toga u jednu celinu?

Na početku sam imao spisak svih onih izvođača za koje sam hteo da vežem svoj rad. Definitivno sam želeo da imam neke od klasičnih umetnika poput Public Enemy-ja i Kool G Rap-a, paralelno sa novijim izvođačima poput Clipse-a i Royce Da 5'9''-a. Takođe, želeo sam da imam jedno uz drugo underground i mainstream, od Immortal Technique do Will-I-Am.
Ipak, pored toliko materijala, najteži deo je bila odluka šta od toga neće ući u knjigu.

Da li je postojao neko ko je odbio da učestvuje u ovoj knjizi, i da li je među onima koji su učestvovali bilo onih koji nisu želeli da otkriju na koji način kanališu ideje i tehniku?

Nije bilo nikoga ko me je direktno odbio na način da ne želi da bude u knjizi, ali se u slučaju velikih imena, gde se pregovara preko raznih posrednika, dešavalo to da vam ti ljudi ne odgovaraju na pozive ili vam govore da su izvođači zauzeti snimanjem, turnejama i tako dalje.
Većina repera, poput Crooked I-a, Kool G Rap-a, Tech N9ne-a i R.A. The Rugged Man-a su mi dali dugačke intervjue i ispričali gomilu interesantnih stvari. Niko nije odbio da otkrije svoju tajnu na koji način repuje, možda im se omaklo ili sam im to uspeo izvući na neki način. Ha, ha!

Knjiga se sastoji iz četiri celine: Tema, "Fow", Pisanje i Interpretacija, koje se dalje dele na podkategorije. Koja dva elementa od ovih lično najviše preferiraš i znaš li da li postoji neki reper koji ulaže podjednak trud u svaki od tih elemenata?

Za mene lično najbitniji su "flow" i interpretacija, jer zvuk je ispred svega. Ako nešto zvuči bezveze, teško da će te zainteresovati njegov sadržaj. Mislim, da je većina repera fokusirana ili na "flow" ili na temu, odnosno sadržaj pesme. Postoje ljudi koji su podjednako dobri u svim elementima, mada lično mislim da to nije presudno. Ne moraš biti dobar u svemu da bi bio dobar MC. Uzmite na primer gitaristu koji fenomenalno svira bluz ali loše svira klasiku. To ne znači nužno da je on loš gitarista, već da se specijalizovao za jednu oblast.

Kakav bi efekat knjiga trebala da postigne kod čitalaca nakon što je pročitaju?

Pre svega, mislim da bi trebali da imaju jasniji uvid šta se zapravo dešava u samoj oblasti umetnosti. Takođe, da prepoznaju različite umetnike i različite stilove. A ako žele da nauče da repuju, nadam se da će sesti i posvetiti vreme tome na način, kao što bi ste seli i vežbali da svirate klavir ili tome slično. Na kraju, nadam se da će steći jasniju sliku o onome što se dešava u Hip Hop-u, kao i o umetnicima uopšte.

U uvodnom delu knjige nekolicina MC-jeva je iznela stav da trebamo biti svesni i upoznati sa radom umetnika starije generacije poput Rakim-a i Big Daddy Kane-a. Misliš li da su nove generacije dovoljno upoznate sa radom njihovih prethodnika i ima li to uticaja na to da li će neko biti dobar reper?

Mislim da svi noviji izvođači znaju za velika imena iz prošlosti ali ne znam koliko njih zaista odvaja vremena da presluša starije pesme i da uči od njih. Može se uočiti razlika između onih koji su se učili na imenima poput Kool G Rap-a, Rakim-a, Big Daddy Kane-a i Malle Mel-a, i onih koji su učili od onih repera sa par hitova.
Lično, mislim da je slušanje starijih ostvarenja dobar način za učenje, jer se kultura u tom periodu rapidno menjala, tako da su prisutni različiti stilovi i tehnike koje vam mogu pomoći da usavršite svoje repovanje.

Misliš li da neki od repera koji rep shvataju kao posao, nemaju pravu svest šta je to što čini dobrog MC-ja. Može li to ova knjiga promeniti?

Da, nažalost. Mislim da je najgora stvar koja se desila u Hip Hop-u to da više nije dovoljno biti samo MC, već moraš biti i biznismen. Voleo bih kada bi knjiga usmerila ljude i izvođače da shvate i jednostavno više cene ovu formu umetničkog izražaja kao način umetničke kreativnosti a ne kao način kako doći do lake zarade. Nadam se da će knjiga biti zanimljivo štivo za sve mlađe naraštaje koji se upuštaju u repovanje jer će na jednom mestu moći da upoznaju veliki broj MC-jeva i njihovih tehnika, i da će im biti sjajna osnova za dalji razvoj.

Šta su tvoji dalji planovi? Pripremaš li možda još nešto sa sličnom tematikom?

Voleo bih kada bih napisao još jednu knjigu o repovanju. Još uvek nemam jesnu ideju ali najverovatnije ću napisati neku koja za temu ima Hip Hop. Trenutno mi je najvažnije, da nakon što je objavljena, "How To Rap" bude promovisana na pravi način.

Nakon što si objavio knjigu o tome kako repovati, imaš li možda u planu snimanje albuma?

Repujem samo iz zezanja sa drugarima, tako da nemam nekih ambicija vezanih za snimanje albuma. Vezano za knjigu, potrudio sam se da ne namećem svoj stav, već sam to ostavio profesionalcima. Knjiga može biti dobra polazna osnova što se nekih stvari tiče, ali nije nešto iz čega bi gradili profesionalnu karijeru.
Ipak, ako bi mi Primo, Pete Rock, Large Professor, Dj Quick ili Dr. Dre uradili matrice, a Kool G Rap, Big Daddy Kane, Clipse, Pharoahe Monch gostovali za "dž", tada bih razmislio o snimanju albuma.

Kao nekoga ko je proučavo Hip Hop, moram da te pitam, koja je najbolja rep pesma i rep album svih vremena?

To je zaista teško pitanje, jer jednostavno postoji mnogo različitih kriterijuma po kojima možete davati ocene o nekoj pesmi ili albumu, tako da se trudim da izbegnem direktan odgovor. Ipak, ako već moram da odlučim, najbolja pesma mi je Slick Rick-ova "Children's Story" zbog sjajne teme, "flow"-a i interpretacije, dok mi je Public Enemy-jev "It Takes A Nation..." najbolji album jer je jednostavno najinovativniji u mnogim aspektima.


Intervju vodio: P.J. Smith
Tekst originala: Acclaim Magazine
Priredio: E-one

Za više informacija o knjizi, posetite zvanični sajt, na kome ćete pronaći link za online kupovinu.

....................................................................................

....................................................................................



Šta to čini da "Smoke N Mirrors" zvuči drugačije od Cypress Hill-ovih albuma, osim činjenice da ga nije producirao DJ Muggs?

Pa, to je i najbitnija stvar što se zvuka tiče. Takođe, osdustvo Sen-a i Bobo-a odrazilo se na kreativnost. Muggs ima specifičan stil i specifičan zvuk za Cypress Hill. Iz tog razloga, okrenuo sam se nekim drugim producentima i drugačijem zvuku. Takođe, producirao sam i sam nekoliko stvari. Tada sam zapravo i shvatio da će to biti potpuno drugačiji album sa drugačijim "vibe"-om. Sada radim sa mojim "Audio Hustlaz" producentskim timom. Sa aspekta tekstova, uradio sam neke pesme koje inače ne bih radio sa Cypress Hill-om. Nisam se toliko oslanjao na tekstove o marihuani i sličnim stvarima. Odrekli smo se toga jer to je ipak neka tipična Cypress Hill priča a ja sam želeo da se prikažem u nekom svom drugačijem svetlu. Ipak, činjenica je da sam član Cypress Hill-a i da i dalje postoji taj njihov uticaj koji se pojavljuje u mojim pesmama, ali sam se trudio da to svedem na minimum.

Od producenata koji su radili na albumu, koji su to članovi "Audio Hustlaz" tima?

Moj partner J Turner, koji je producirao tri ili četiri pesme, ja i Salaam Wreck koji je Fredwreck-ov brat. To bi bio neki moj tim. Postoje i ljudi koji podržavaju ovo što radimo i koji su deo"ekipe" kao na primer Scoop Deville.

Kako bi opisao stil "Audio Hustlaz"-a?

Sva trojica smo potpuno različiti. Salaam Wreck fura taj neki novi fazon. Ja najviše volim da semplujem, dok J predstavlja kombinaciju nas dvojice. Sve skupa, to izgleda jako dobro. Globalno, mislim da ne bi mogli da se svrstamo pod neki određen stil. Sve je to Hip Hop. I naše pesme su međusobno potpuno drugačije, što je u neku ruku dobro jer nam jednostavno ostavlja prostora da pravimo pesme za svačiji ukus. Tu su i tradicionalni Hip Hop, kao i noviji zvuk koji nije baziran na semplovima, tako da, što se produkcije tiče, imamo sve ono što bi neko poželeo da čuje. U principu smo premostili jaz između stare i nove škole.

Producirao si pesmu "Fire" na kojoj gostuje Damian Marley, kao i "Dr. Hyphensteine" sa Snoop Dogg-om. Kako je izgledalo sarađivati sa njima?

To se desilo sasvim slučajno. Kada sam već bio uradio matricu, naleteo sam na Damien-a na Snoop-ovom nastupu i pomislio da je bilo suđeno da se sretnemo. Jednostavno, pomislio sam "Možda bi trebalo da ga pitam da mi gostuje na pesmi jer bi bio savršen za to." Pitao sam ga, i rekao mi je da mu pošaljem stvar. Kada mi je poslao nazad, bio sam prosto oduševljen šta je uspeo da uradi sa njom.
Sa Snoop-om sarađujem već duže vreme. Kada sam snimao tu pesmu, već sam mogao da ga vidim u njoj. Ona zapravo zvuči kao da je u pitanju Snoop-ova stvar. Prvobitno, bila je i namenjena njemu ali je njegov album već bio gotov, pa sam pomislio, "Možda bih je ja mogao snimiti a pozvati Snoop-a da gostuje na njoj", što se na kraju i desilo.

Kada se spomene B-Real, ljudi prvo pomisle na repera a ne na producenta. Kako si zapravo počeo da se baviš produkcijom?

Oduvek sam bio zainteresovan za ono što je radio Muggs ali i ostali producenti koje sam imao prilike da upoznam. Malo po malo, počeo sam indirektno da učim od njih. Ipak, ljudi od kojih sam do sada najviše naučio su J Turner i Fredwreck. Jednostavno, počeo sam da primenjujem ono što sam od njih naučio i da razvijam svoj sopstveni stil kako da sečem semplove i kako da ih uklopim u celinu.

Prošlo je dosta vremena pre nego što si počeo da produciraš. Zašto baš sada?

To je nešto što sam oduvek želeo da radim ali je rad sa Cypress Hill-om bio dosta zahtevan što je rezultovalo nedostatkom vremena za neki solo projekat ili ozbiljno bavljenje produkcijom. Prvi projekat na kome sam radio kao producent bio je prvi Psyho Realm-ov album. Tu sam iskoristio sve ono što sam u međuvremenu naučio od Muggs-a. Nakon poslednjeg Cypress Hill-ovog albuma za Sony i isteka obaveze po ugovoru, imao sam mnogo vremena da se ponovo posvetim kreiranju bitova, tako da je to praktično bio početak. Muziku pravim već šest, sedam godina ali do sada nisam imao vremena da nešto od toga i objavim.

Koje su prve pesme koje si producirao?

Jedna od prvih stvari bila je pesma za Proof-ov album na kome mu gostujemo Method Man i ja. Takođe i stvar za Kottonmouth Kings. Malo pre toga, uradio sam i pesmu za kečera pod imenom Taz dok se takmičio u WWE, kao i još par manjih projekata. Isto tako, što je i normalno, par stvari za moj solo album. To je nešto što nisam unapred planirao, ali je na kraju tako ispalo.

Dok Cypress Hill priprema novi album pod nazivom "Smoke", ti još uvek radiš solo nastupe. Da li to znači da je raspored manje gust otkako više ne sarađujete sa Sony-jem?

Definitivno. Više nemamo zacrtane rokove koje moramo da poštujemo. Imali smo vremena da se posvetimo solo karijerama pre nego što počnemo snimanje novog Cypress Hill-ovog albuma. Muggs je imao mnogo različitih projekata, ja sam želeo da se posvetim produciranju, Sen Dog je imao nekoliko stvari koje je radio isto kao i Bobo. Na sreću, ja sam uspeo da ostvarim svoj san i da izdam album koji sam producirao. Da li će biti uspešan ili ne, ostaje da se vidi. Jednostavno, nisam postavljao visoke ciljeve. Sve što sam želeo je da snimim muziku koja će se, nadam se, svideti ljudima.

Planiraš li promo turneju albuma "Smoke N Mirrors"?

Naravno, samo ćemo još videti u kolikom obimu. Ipak je to najbolji način za promociju muzike i sticanja novih fanova. 

Na albumu ti gostuje veliki broj izvođača. Planiraš li da i neke od njih povedeš sa sobom na turneju?

Sumnjam. To je teško izvodljivo u nekim slučajevima. Na primer, Damian gostuje na jednoj pesmi sa refrenom i strofom. Ipak bi to bilo previše. Verovatno ćemo uraditi par nastupa zajedno ako nam se rasporedi poklope. Na albumu je sedamnaest pesama, a na njih petnaest imam goste. To su sve ljudi koje poštujem i sa kojima sam želeo da sarađujem.

Da li je to bio slučaj i sa Buckshot-om i Too $hort-om?

Naravno, Too $hort je legenda zapadne obale. Još na početku imao sam ideju da on gostuje na pesmi. Pozvao sam ga i on je pristao. Takođe mi se posrećilo da na istoj pesmi imam i Kurupt-a. Što se Buckshot-a tiče, između nas postoji uzajamno poštovanje. Poslao sam mu matricu za "Everything You Want", za koju je snimio fenomenalnu strofu.

***

Do sad si izbacio dva singla sa albuma "Fire" i "Don't Ya Dare Laugh". Možeš li mi reći šta je bila inspiracija za ove dve pesme?

"Fire" za temu ima "vutru". Prvobitno je trebalo da bude klubski hit, međutim kada se Damian umešao postao je "duvačka" himna. "Don't Ya Dare Laugh" je tipična kalifornijska stvar.

Da li znaš nešto više o "Kannibus Cartel" albumu koji treba da predstavlja saradnju Kottonmouth Kings-a, Cypress Hill-a i Potluck-a?

Čuo sam ali ne znam mnogo o tome. Ne znam koliko je to zapravo potvrđena stvar jer nije bilo nikakvih zvaničnih razgovora o objavljivanju i distribuciji materijala, kao ni o tome ko bi radio produkciju. Videćemo, to nije loša ideja.

Brojni obožavaci su pratili seriju tvojih "Gunsliger" mixtape-ova. Da li će tvoj zvanični solo album biti mnogo drugačiji u odnosu na njih?

Da, u suštini "Gunsliger" mixtape-ovi su bili zagrevanje za ovo. U jednom periodu nisam mnogo pisao s obzirom na to da smo tada bili na turneji. Napravio sam malu pauzu da razbistrim glavu, tako da je moj povratak pisanju i repovanju bio upravo kroz "Gunslinger" serijal. Pošto neko oficijalno izdanje tada još uvek nije bilo na vidiku, upravo ti mixtape-ovi su bili način da se održim u centru zbivanja.

Kada se može očekivati Cypress Hill-ov novi album "Smoke"?

 Najverovatnije u junu. Album se trenutno nalazi u fazi miksovanja.

Da li se zna ko če biti izdavač?

Još uvek ne. Sada smo fokusirani na to da rad na albumu privedemo kraju. Ipak, trebalo bi da bude neko ko će razumeti Cypress Hill priču.

Imaš li neku poruku za fanove?

Pre svega, želim da im se zahvalim za podršku koju su mi pružali svih ovih godina i da neće biti razočarani niti Cypress Hill-ovim kao ni mojim solo albumom.


Intervju vodio: David Friedman
Tekst originala Murder Dog Magazine
Priredio: E-one